Aristotel - citati

Aristotel

Aristotel (384 - 322. p.n.e.) je rođen u Stagiri - Trakiji. Sa sedamnaest godina je stupio u Platonovu Akademiju gdje je bio do Platonove smrti (dvadeset godina). Nakon akademije, poziva ga kralj Filip Makedonski na dvor i Aristotel postaje vaspitač Aleksandra Makedonskog (velikog). Kada se vratio u Atinu osnovao je školu u šetalištu Likeja koja je poznata kao "Peripatetička škola", po grčkoj riječi peripatos - šetnja.

 

Aristotel je pripadao ontološkom razdoblju filozofije a bio je i između materijalizma i idealizma. Bio je idealist jer je analogno Platonu stvorio sličnu utopiju (idealnog društva i države), ali je bio i realist jer jer polazio od realne historijsko-kulturne stvarnosti antičke Grčke. Aristotel je utvrdio tri funkcije novca i to: sredstvo razmjene, mjera vrijednosti i sredstvo za gomilanje bogatstva.

 

Za Aristotela, najveće dobro je sreća. Ona zavisi od naših umnih sposobnosti. Tvrdio je da je najveća vrlina sredina između dvije krajnosti. Učenje o vrlini Aristotel je izložio u svom djelu Nikomahova etika gdje je polazio od onoga u čemu se svi ljudi slažu, a to je da je cilj ljudskog života ili blaženstvo, koje nije površni hedonizam, niti materijalno bogatstvo ili slava, već je sreća ili blaženstvo - dobro po sebi ili samovrijednost. Aristotel je tvrdio da je čovjek po prirodi političko biće (zoon politikon) i da svoju suštinu izražava tek u zajednici.

 

Aristotel je bio realniji od Platona iz razloga što se zalagao za državu po uzoru na Atinu. On je proučavao postojeće ustave grčkih država i iz njih izvlačio zaključke. Aristotel je, također, državu prikazivao u organicističkom obliku.

Ako je duša važnija od tijela (jer je po prirodi sposobnija da vodi), i ako sa za tijelo brinu umijeća i vještine kao što su liječništvo i tjelovježba (i njih smatramo znanjima i za neke ljude govorimo da su ih stekli), očigledno je da neka briga i neko umijeće postoji i za dušu i za duševne vrline, i sposobni smo ga steći, jer to možemo i s onim u čemu nam je neznanje veće i što je teže spoznati.

Čovjek je po prirodi politička životinja.

Dosada i dokolica su majka filozofije.

Drag mi je Platon, ali mi je draža istina.

Duhovitost je drskost koja je stekla obrazovanje.

Hrabrost je vrlina na osnovu koje ljudi u opasnosti čine plemenita djela.

Jedina stabilna država je ona u kojoj su svi muškarci jednaki pred zakonom.

Kada bi na zemlji vladala ljubav, svi zakoni bi bili suvišni.

Korijeni učenja su gorki, ali plodovi su slatki.

Lijepo je ono što je skladno.

Ljubav se sastoji od jedne duše koja nastanjuje dva tijela.

Ljubiti znači željeti bližnjemu sve ono što vjerujemo da je dobro, i to zbog ljubavi prema njemu, a ne zbog sebeljublja.

Mi smo ono što neprestano činimo.

Nada je kruh bijednika.

Nada je san budnih.

Nemoguće je da se sve dokazuje.

Nesreća otkriva one koji nisu pravi prijatelji.

Onaj tko prevlada svoje strahove biti će istinski slobodan.

Ono smo što neprekidno radimo. Stoga je moć kontrole našeg djelovanja moć kontrole našeg karaktera, a moć kontrole našeg karaktera je moć kontrole našeg života.

Pokvareni ljudi poštuju iz straha; dobri ljudi, iz ljubavi.

Prijateljstvo je ista duša koja živi o dva različita tijela.

Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela.

Prijateljstvo živi od rente, ljubav traži kapital.

Priroda ne radi ništa uzalud.

Siromaštvo je majka kriminala, a blagostanje majka nemorala.