Arthur Schopenhauer - citati

Arthur Schopenhauer

Arthur Schopenhauer (Gdanjsk, 22. veljače 1788. – Frankfurt, 21. rujna 1860.), njemački filozof, autor djela Svijet kao volja i predodžba, smatra se utemeljiteljem metafizičkog pesimizma. U umjetnosti vidi jedini spas od bezrazložnog svijeta.

 

Obrazovao se u rodnom Gdanjsku i Hamburgu, a poduzeo je i brojna studijska putovanja: od 1797. do 1799. boravio je u Francuskoj, u Le Havreu, a između 1803. i 1804. boravio je u Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, te u Francuskoj i Engleskoj.

 

Godine 1813. u Jeni je obranio disertaciju iz filozofije O načelu razloga (Ueber die vierfache Wurzel des Satzes vom zureichenden Grunde), koja je iste godine i objavljena. Godine 1816. izašlo je prvo izdanje rasprave Ueber das Sehen und die Farben (O vidu i bojama), koja se nadovezuje na Goetheove znantvene teorije. Svoje je najvažnije djelo, Die Welt als Wille und Vorstellung (Svijet kao volja i predodžba) Schopenhauer pisao od 1814. do 1818., a objavio godinu dana kasnije. Ondašnja je kritika to djelo primila veoma hladno. Godine 1820. Schopenhauer je počeo predavati u Berlinu. Njegova su predavanja (koja je namjerno držao u isto vrijeme kada i Hegel) imala slab odjek, tako da se ondje zadržao tek jedan semestar. Napustio je Berlin i nastavio putovati (Švicarska, Italija, Njemačka), da bi se 1825. vratio i nastavio predavati. Epidemija kolere (1831.) navela ga je da definitivno napusti akademsku karijeru.

 

Schopenhauer je smatrao da je bit čovjeka u intuiciji koja se ispoljava kao volja. Volja je bit svijeta i ona je organske i neorganske prirode. Volja sve pokreće, ona je gospodar, a intelekt sluga, a to je Schopenhauer obrazložio time što je rekao da ono što proturječi srcu ne ulazi u glavu. Pojavne stvari su zakonite, volja ne podliježe zakonu - ona je slijepi nagon. Volja nastaje iz nedostatka i ona nikada ne može biti potpuno zadovoljena, pa je bol neminovna.

 

Ovaj njemački filozof je tvrdio da kada ostvarimo neku težnju osjećamo dosadu. Tako je čovjekov život samo smjena boli i dosade. Povijest čovječanstva je besciljno lutanje i nema napretka. Schopenhauer vidi jedini izlaz u askezi, odricanju od života i utapanjem u nirvanu. Još jedan način oslobađanja od boli je u bezinteresnom doživljaju umjetnosti. (u svemu tome je vidljiv uticaj filozofije Indije).

Prijatelj svih nije ničiji prijatelj.

Prijateljima lako opraštamo pogreške koje nas ne pogađaju.

Pušemo balone od sapunice što duže možemo i što veće možemo, iako dobro znamo da će se raspršiti.

Razum može zamijeniti gotovo svaki stupanj obrazovanja, ali obrazovanje ne može zamijeniti razum.

Religija je štaka za loše državne ustanove.

Rijetko se nalazi ono što je pravo, a još rjeđe se cijeni.

Samoća je sudbina svih značajnijih duhova.

Slobodno vrijeme većine ljudi ispunjeno je ili čulnim uživanjima i ludorijama ili dosadom i tupošću.

Spojiti uljudnost s ponosom pravo je majstorstvo.

Sudbina miješa karte, a mi igramo.

Tko želi da se njegovoj riječi povjeruje, neka je izrekne hladno i bez strasti.

To je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga s kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uvjeren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati.

U samoći bijednik osjeća svu svoju bijedu; veliki duh svu svoju veličinu.

U starosti čovjek se bolje čuva od nesreće, a u mladosti je bolje podnosi.

U svakom je slučaju bolje da se razboritost pokaže onim što se prešuti nego onim što se kaže.

U svijetu uglavnom caruje zlo, a glavnu riječ ima glupost.

Vjera je kao i ljubav: ona se ne da nametnuti. Zato i jeste uzaludan svaki trud da se ona državnim mjerama uvede ili učvrsti.

Vjere su kao vatra: njima je, da bi svijetlile, potreban mrak.

Vjerovanje i znanje odnosi se jedno prema drugome kao ptice na vagi: koliko se jedna spusti, toliko se druga digne.

Zašto su obični ljudi tako društveni i prilagodljivi? Zato što lakše podnose druge nego sebe.

Zdravlje nadmašuje sva moguća dobra tako znatno da je zdrav prosjak sretniji od bolesnog kralja.