Charles Dickens - citati

Charles Dickens

Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i "niža srednja" klasa (kako ih obično nazivaju Englezi), tj. državni činovnici, obrtnici, sitni trgovci itd. živjeli su prilično dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskom imperiju. Ukratko, bili su to tipični malograđani koji nisu željeli nikakvih promjena, zadovoljni trenutačnim stanjem. U toj "nižoj srednoj klasi", u obitelji siromašnoga državnog činovnika, proveo je djetinjstvo Charles Dickens. Bio je drugo od osmero djece. Dojmovi koje je ponio iz djetinjstva ostali su mu u neizbrisivu sjećanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao čovjeka i pisca.

 

Rano je upoznao bijedu i neimaštinu. Dok je još bio dijete otac mu je zbog dugova dospio u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. Posjećivao ga je s majkom i zauvijek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatočeni. Obitelj je zapala u takvu bijedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. Poslije je u svojim romanima oživio uspomene na to svoje jadno, prezreno djetinjstvo.

 

Godina 1836. značajna je u piščevu životu. Početkom te godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kćerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi mjesečni sveščić Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humorističnog romana. I dalje se nižu uspjesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja, Stara prodavaonica rijetkosti, Barnabyjem Rudgeom, David CopperfieldVelika očekivanja i mnogi drugi.

 

Posljednji mu je završeni roman Naš zajednički prijatelj. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini, 1871. godine.

Bio je to jedan od onih martovskih dana kada sunce sija i peče, a puše leden vjetar; kada je ljeto na svjetlu, a zima u sjenci.

Bol rastanka je ništa u poređenju sa radosti prilikom ponovnog susreta.

Cijela razlika između konstrukcije i kreacije je u tome što se stvar koja se konstruira može voljeti jedino nakon završetka njene konstrukcije. Stvar koja je kreirana se voli i prije početka njene kreacije.

Električna komunikacija nikada neće zamijeniti lice koje svojom dušom ohrabruje drugu osobu da bude hrabra i iskrena.

Hajde da budemo moralni. Hajde da razmišljamo o postojanju.

Imaj srce koje nikada neće postati tvrdo, temperament koji se nikada neće umoriti i dodir koji nikada neće povrijediti.

Ja samo tražim da budem slobodan. Leptiri su slobodni.

Kada ne bi postojali loši ljudi, ne bi postojali ni dobri advokati.

Kredit je sistem u kome osoba koja ne može da plati nađe drugu osobu koja ne može da plati koja će da garantira da on može da plati.

Ljudi kažu da postoji mudrost glave i mudrost srca.

Mi kujemo lance koje nosimo tokom života.

Niko ko olakšava tuđi teret nije beskoristan na ovome svijetu.

On bi bio predivan leš.

Poroci su ponekad samo vrline sa kojima se pretjeralo.

Postoje knjige čije su naslovne i zadnje strane njihov daleko najbolji dio.

Postoje žice u ljudskom srcu za koje je bolje da ne vibriraju.

Postoji mudrost glave i mudrost srca.

Potčinite svoje apetite, dragi moji, i potčinićete ljudsku prirodu.

Prvo pravilo poslovanja je da činiš drugima ono što bi oni tebi činili.

Sakriti bilo šta od onih sa kojima sam vezan nije dio moje prirode. Nikada ne mogu zatvoriti svoje usne pred onim kome sam otvorio svoje srce.

Sjeti se svojim trenutnih blagoslova kojih svaki čovjek ima mnogo, a ne prošlih nedaća od kojih svaki čovjek ima poneku.

Srce koje voli je prava mudrost.

Svaki čovjek može imati dobro raspoloženje kada je dobro odjeven.

Vrijeme kavaljerstva je prošlo. Divlje svinje su naslijedile zmajeve.

Žaljenje je prirodno svojstveno sijedim kosama.