Bog - citati

Bog

Bog Otac u kršćanstvu je prva osoba Presvetog Trojstva, stvoritelj i uzdržavatelj svega svijeta, Otac druge božanske osobe - Sina - Isusa Krista. Iz njega proizlazi Duh Sveti.

 

Bog je jedan od termina koji opisuje savršeno, nadljudsko biće, za koje se vjeruje da je stvoritelj svijeta i upravljač čovjekove sudbine. Princip vjerovanja u jednog boga je monoteizam, a u više politeizam. Vjerovanje u boga zove se religija, a obredi u njegovu čast bogoslužje. Poricanje postojanja zove se ateizam, a sumnja agnosticizam. Neke religije predstavljaju boga u likovima mješanaca životinja i ljudi, divovskih ljudi i sl, a neke druge smatraju da je uvredljivo boga predstavljati u fizičkoj formi. Druge propovijedaju da je bog apsolutno dobro biće, dok druge misle da je on iznad ljudskog shvaćanja moralnosti.

 

U ontološko teističkim sistemima pojam Bog (latinski deus, od divus = blještavi, indoeuropski deiw = svjetlost, svijetliti) se vezuje za transcendentno odnosno imanentno biće, čiji se odnosi sa čovjekom definiraju različito, u zavisnosti od tipa vjere. U monoteističkim religijama i filozofskim pravcima, Bog predstavlja sveto, uzvišeno, vječno i beskrajno biće koje je stvorilo svemir i čovjeka. Monoteističkom shvaćanju Boga predhodi animizam u prvobitnim zajednicama, animizam u okolnom svijetu percipira nadnaravno kao energetsku ili magijsku silu, potom i politeizam, kad je mnoštvo antičkih bogova, božica, polubogova i demona djelomice poprimilo i ljudske osobine.Panteizam je filozofski pogled na ideju i koncepciju Boga. Panteizam se vezuje i za drevni hinduizam, koji se zbog velikog raspona i različitosti svog učenja može smatrati i monoteističkom i politeističkom religijom. Jedina velika svjetska religija koja unutar svog učenja nema koncepciju Boga je budizam.

 

Kršćani vjeruju u jednog Boga i tri božanske osobe: Boga Oca, Sina (Isusa Krista) i Duha Svetoga.

Za kršćane, Bog je velik i neizreciv Misterij. Može se donekle naslutiti i izraziti iz Božje objave u Isusu Kristu. Za kršćane, Bog je jedan i vječan, istinit i vjeran, svemoguć i dobar, Stvoritelj svega što postoji, neizrecivo blizak svim stvorenjima, ali i jako različit od njih, neizmjerno dobro i savršeno biće. Po kršćanima, sav svemir, sva priroda, sva stvorenja održavaju Božju mudrost, dobrotu, ljepotu i veličinu. Isus Krist je otkrio tko je Bog i koji su Božji planovi za čovjeka: čovjek je pozvan na vječni život u neizrecivoj zajednici ljubavi s Bogom.[1] Sv. Ivan je u svojoj Prvoj poslanici rekao o Bogu: "Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu (1 Iv 4,16)". Bog Otac je Stvoritelj neba i zemlje, Bog Sin je Otkupitelj ljudskog roda, a Duh Sveti je Posvetitelj i Branitelj.

Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, nego od čovjeka.

Prvih dana Bog je stvorio ženu, a zbog njenog zadovoljstva ružu.

Bog je čovjeku podario uspravan položaj kako bi mogao promatrati nebo i podizati pogled prema zvijezdama.

Al' čovjek snuje, a bog boguje.

Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi nov život u nama probudio.

Slobodne je sve pustio bog, nikoga priroda nije robom učinila.

Bog nije malo kaznio onu kojoj je dao ružno lice, a milostivo srce.

Kada je čovjek na umoru, onda je blizu Bogu, a kada je u zatvoru, onda je blizu svome narodu.

Baš ni Bog ne može promijeniti prošlost.

Ne vjerujem u teološkog boga koji nagrađuje dobro a kažnjava zlo.

Od pamtivjeka bič božji baca na koljena ohole i silne. Razmišljajte o tome i padnite na koljena.

Bogu se obraćamo samo onda kada hoćemo da postignemo nešto nemoguće. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi.

Bog je beskrajna sfera čije je središte svugdje, a periferija nigdje.

Strašno je to s njime. On hoće sasvim nevino dokazati Bogu najgrublje kiksove iz astronomije! Kako, Bog nije dovoljno pomno studirao astronomiju prije nego što je sastavio Sveto pismo? Dragi prijatelju!

Bog je izmislio pijance da ružne žene ne ostaju same.

Bog je jedino biće koje, da bi vladalo, ne mora čak ni da postoji.

Bog voli pomoći onome koji teži da pomogne sam sebi.

Ako nema Boga - sve je dozvoljeno.

Ja ne odričem Boga, već svijet koji je on stvorio, ne primam...

Krasan je tvoj Bog ako ga je čovjek stvorio po svojoj slici i prilici.

Bilo je pogrešno htjeti nove bogove, bilo je potpuno pogrešno htjeti ma šta dati svijetu! Nema nijedne, nijedne, nijedne dužnosti za probuđene ljude sem ove jedne: tražiti samoga sebe, postati čvrst u sebi samome, napipati svoj vlastiti put koji vodi unaprijed, kuda god bilo da vodi.

Sjediniti božansko i satansko, odjekivalo je u meni. Ovdje sam mogao ja da se nadovežem. To mi je bilo dobro poznato još iz razgovora sa Demianom iz posljednjeg doba našeg prijateljstva. Demian je tada bio rekao da mi doduše imamo Boga kojeg poštujemo, ali ovaj predstavlja samo hotimično rastavljenu polovinu svijeta (to je bio zvaničan, dopušten, 'svijetao svijet'). Ali bi trebalo poštovati cijeli svijet; dakle, trebalo bi ili imati jednog boga koji je i đavo, ili bi trebalo zavesti pored službe Bogu još i službu đavolu. A sad je dakle Abraksas bio bog koji u isti mah i bog i đavo.

Tačno je da Nebo zabranjuje izvjesna zadovoljstva, ali ima načina da se čovjek nagodi.

Kao neki bog koji je stvario kosmos da bi zatim stvorio haos.

Možda bismo mogli reći da je Aurelijano razgovarao s bogom, koji se tako neznatno bavio vjerskim razlikama da je pobrkao Aurelijana s Jovanom. To bi moglo insinuirati zbrku u božanskoj svijesti. Tačnije rečeno, Aurelijano je u raju shvatio da su on i Jovan (pravovjerni i heretik, onaj koji je mrzio i omrznuti, tužilac i optuženi) u božijoj svijesti bili jedna ličnost.