Bog - citati

Bog

Bog Otac u kršćanstvu je prva osoba Presvetog Trojstva, stvoritelj i uzdržavatelj svega svijeta, Otac druge božanske osobe - Sina - Isusa Krista. Iz njega proizlazi Duh Sveti.

 

Bog je jedan od termina koji opisuje savršeno, nadljudsko biće, za koje se vjeruje da je stvoritelj svijeta i upravljač čovjekove sudbine. Princip vjerovanja u jednog boga je monoteizam, a u više politeizam. Vjerovanje u boga zove se religija, a obredi u njegovu čast bogoslužje. Poricanje postojanja zove se ateizam, a sumnja agnosticizam. Neke religije predstavljaju boga u likovima mješanaca životinja i ljudi, divovskih ljudi i sl, a neke druge smatraju da je uvredljivo boga predstavljati u fizičkoj formi. Druge propovijedaju da je bog apsolutno dobro biće, dok druge misle da je on iznad ljudskog shvaćanja moralnosti.

 

U ontološko teističkim sistemima pojam Bog (latinski deus, od divus = blještavi, indoeuropski deiw = svjetlost, svijetliti) se vezuje za transcendentno odnosno imanentno biće, čiji se odnosi sa čovjekom definiraju različito, u zavisnosti od tipa vjere. U monoteističkim religijama i filozofskim pravcima, Bog predstavlja sveto, uzvišeno, vječno i beskrajno biće koje je stvorilo svemir i čovjeka. Monoteističkom shvaćanju Boga predhodi animizam u prvobitnim zajednicama, animizam u okolnom svijetu percipira nadnaravno kao energetsku ili magijsku silu, potom i politeizam, kad je mnoštvo antičkih bogova, božica, polubogova i demona djelomice poprimilo i ljudske osobine.Panteizam je filozofski pogled na ideju i koncepciju Boga. Panteizam se vezuje i za drevni hinduizam, koji se zbog velikog raspona i različitosti svog učenja može smatrati i monoteističkom i politeističkom religijom. Jedina velika svjetska religija koja unutar svog učenja nema koncepciju Boga je budizam.

 

Kršćani vjeruju u jednog Boga i tri božanske osobe: Boga Oca, Sina (Isusa Krista) i Duha Svetoga.

Za kršćane, Bog je velik i neizreciv Misterij. Može se donekle naslutiti i izraziti iz Božje objave u Isusu Kristu. Za kršćane, Bog je jedan i vječan, istinit i vjeran, svemoguć i dobar, Stvoritelj svega što postoji, neizrecivo blizak svim stvorenjima, ali i jako različit od njih, neizmjerno dobro i savršeno biće. Po kršćanima, sav svemir, sva priroda, sva stvorenja održavaju Božju mudrost, dobrotu, ljepotu i veličinu. Isus Krist je otkrio tko je Bog i koji su Božji planovi za čovjeka: čovjek je pozvan na vječni život u neizrecivoj zajednici ljubavi s Bogom.[1] Sv. Ivan je u svojoj Prvoj poslanici rekao o Bogu: "Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu (1 Iv 4,16)". Bog Otac je Stvoritelj neba i zemlje, Bog Sin je Otkupitelj ljudskog roda, a Duh Sveti je Posvetitelj i Branitelj.

Zatvaram oči i vidim jato ptica. Vizija traje jednu sekundu, možda i manje; ne znam koliko sam ptica vidio. Da li je njihov broj bio određen ili neodređen? Taj problem obuhvata i problem postojanja Boga. Ako Bog postoji, broj je određen, jer Bog zna koliko sam ptica vidio. Ako Bog ne postoji, broj je neodređen, jer niko nije mogao da ih izbroji. U tom slučaju vidio sam, recimo, manje od deset, a više od jedne ptice, ali nisam vidio devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri ili dvije ptice. Vidio sam broj između deset i jedan, koji nije devet, osam, sedam, šest, pet i tako dalje. Taj cijeli broj je nezamisliv; dakle Bog postoji.

Ni neki bog ne bi mogao da historijska uviđanja formuliše u smislu paradigme 2 x 2 = 4, jer ono što je moguće razumijeti može se formulisati samo u odnosu na postavljanja problema i pojmovne sisteme koji izviru iz historijske rijeke.

Jedno jedino evo ti vrijedi više nego deset neka ti Bog pomogne.

Vjerujem da Bog ima isto toliko imena koliko ima živih ljudi.

Gdje je Bog? Kako ga možemo voljeti? Nije dovoljno da se kaže: Moj Bože, ja te volim. Mi Boga volimo na ovome svijetu ako se nečega odreknemo, ako nešto dajemo. Naravno da ja šećer mogu pojesti sama, ali ga mogu i dati nekom drugom. Mogu ga dati odraslima, mogu ga dati djeci. Ako cijeli svoj život u toku cijelog dana samo dajemo, onda ćemo biti iznenađeni onoga lijepog dana kada ljudi budu sve međusobno dijelili i radovali se tome.

Božja ljubav ne pripada onima koji su je dostojni, već stvara one koji su dostojni Božje ljubavi.

Kada bi se bog razljutio i sa svijeta uklonio sve učenjake, ljudi bi se pretvorili u zvjeri i divlje životinje. Tada ne bi bilo ni razumnosti, ni duha, ni prava, već samo otimačine, krađe, ubojstava i štetočinstva.

Bog ne treba i ne smije egzistirati radi odgovornosti, slobode, zadaće - radi smisla ljudskog opstanka.

Ponekad, sred pospanih snatrenja i nesretnih uspomena, osjetimo da je Bog na trenutak na nas obratio pažnju pa mu se pomolimo s nadom nekoga ko uspije sultanu da tutne molbu u ruku.

Nijedan se musliman ne bi toliko kidao zato što je zgriješto nesvjesno(...) Dobar musliman zna da je Bog pravedan i razuman i da u obzir uzima namjeru svog sluge. Samo neznalice ptičjeg mozga vjeruju da će završiti u paklu zato što su nesvjesno jeli svinjetinu. Pravi musliman zna da strah od pakla ne služi tome da ga zaplaši, već da zaplaši druge(...) ako čovjek nema zle namjere, u paklu neće završiti.

Daće Bog da naučimo i kako da jednoga dana svoje živote bez straha prepričavamo kao svoje.

Ako je neko i morao postojati, npr. Bog koji bi se mogao usporediti s početkom početka, onkraj vremena i onkraj prostora, bojim se da se uopće ne bi brinuo o dobru i zlu.

Rijetko kad zapazamo da nas neobičnost okružuje. Čuda se događaju oko nas, Božji znaci nam pokazuju put, anđeli nas preklinju da ih saslušamo - međutim, mi se oglušujemo o sve to, jer smo naučili da postoje obrasci i pravila pomoću kojih se stiže do Boga. Ne shvatamo da je on tamo gdje ga puštaju da uđe.

Ova knjiga je posvećena, s istinskom smjernošću, svim onim bespomoćnim ljudskim stvorenjima koja su ljudi, nekom slučajnošću, za trenutak ili vječnost pretvorili u božanstva. Malo ih je koji su zaista bili veliki da bi mogli da podnesu tu božanstvenost. Većina od njih nije mogla. Nije važno da li su mogli da je podnesu, zbog toga što nisu sami bili važni za one koji su ih izabrali da ih obožavaju. Oni su pretvoreni u simbole, a kad su silom primili na sebe to nezemaljsko lice, putem najveće sile na svijetu - želje ljudi da imaju Boga - bili su pogubljeni. Nikada ni jedan čovjek neće upoznati nekoga od tih ljudi onakvog kakav je trebalo da bude. Kao što niko ne poznaje ljudsko stvorenje Dalaj Lamu na Tibetu, jučer nemoćnog straca, a danas dijete. On nikad neće biti ono što je mogao da bude kao čovjek, kao suprug, otac, građanin. Oduzet mu je život običnog čovjeka među običnim ljudima, a taj gubitak je nenadoknadiv za njega, kao i za sve druge bogove.

Čovjek, vidjevši da neko sakuplja milostinju za bogove reče: Neću da čujem za bogove koji prose!

Mudar čovjek u oluji Bogu se moli, ne za izbavljenje iz opasnosti već za izbavljenje od straha. Oluja iznutra je ta koja ga ugrožava a ne oluja izvana.

Bog je čovjeku dao penis i mozak, ali ne i dovoljno krvi da bi oba istodobno funkcionirala.

I san sluti da Bog nije Bog pobožnih, već Bog bezbožnih. I da se mora biti bezbožnikom da bi se postalo bogoizabranikom. A ova suprotnost i jest užas sna.

Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu dva su krila istih vrata koja se otvaraju i zatvaraju samo zajedno.

Creasy: Oprost je između njih i Boga. Moj je posao da ugovorim sastanak.

Voz je protutnjao u tami. To je jedini način koji je Bog stvorio da zaljulja strukturu vremena.

Dvije vrste ljudi znaju Boga: ljudi sa smirenim srcem, svejedno da li su pametni ili glupi, i ljudi doista razumni. Samo ljudi gordi, i osrednje pametni ne znaju Boga.

Mojsije je, ne trepnuvši okom, napisao: Bog drži u svojoj ruci srce kraljeva. To je nemoguće iz dva razloga: zato što Bog nema ruke i zato što kraljevi nemaju srca.

Sve više vjerujem da ne treba preklinjati Gospoda zato što je svijet takav kakav je; radi se, prosto, o neuspjeloj skici.

U riječima bog i religija vidim tamu, mrak, lance i bič.