Istina - citati

Istina

U tajnim je dubinama ljudske prirode od iskona usađena neutaživa želja za saznanjem i spoznajom istine i neumorno nastojanje oko održanja života i poboljšanja životnih uslova. Prvi je Adam stradao zbog preuzete svoje izvjedljivosti, a i posljenji će, možda, izdahnuti na zaležnim grudima majčice Zemlje sa neriješenim pitanjima nebrojenih pokoljenja svojih prethodnika u ukočenoj zjenici: odakle dolazimo? zašto smo ovdje? i kamo idemo?... Vjera nas, doduše, uči o vrelu, smislu i svrsi života, ali svi smo mi, više ili manje, djeca Adamova: svi bi mi rado da se barem umom vinemo do vjerskih visina, kad već ne možemo razumom da dokučimo duboke religiozne tajne. Pa onda, recimo, suština stvari i prirodni zakoni, značenje prostora i vremena i pravila društvenoga poretka - svi ti i slični osnovni problemi tek su manje ili više neodređenima apstraktnim okvirima nepreglednog mnoštva sve samih sitnih, krupnih i nedoglednih pitanja, koja, poput mirijada blještavih krijesnica, sa svih strana salijeću nemirni duh ljudski, i zamamnim ga sjajem svojim zavode i na najsmjelije podvige, ne bi li ih se konačno dovinuo, da mu onda, ponajčešće, i opet iščeznu u nedoglednoj tami beskonačnosti. I mahnitom se upravo mora da nazove preuzetnost neumornog istraživača, koji kao da misli da će sa pet sitnih svojih čulnih ticala uspjeti da obujmi čitavu vasionu, koji kao da se nada da će u mikroskopskim ćelijama svoga do smiješnosti sićušnoga mozga moći da smjesti beskrajnu panoramu svega zbivanja i bitisanja. I iz dana u dan, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće uvijek gradi nove kule - nove gradi, stare razgrađuje - ne bi li se po njima vinuo do bezgraničnih visina, do vrhovne svemirske luči saznanja i spoznaje svega. I ma da nam očajnički paradoks razočaravnog naučenjaka, koji svu znanost ljudsku nazivlje samo zabludom današnjice, sa prozirnom zluradošču otkriva problematičnu relativnost svega znanja našega, iako je jedan od ponajvećih mislilaca sviju naroda i svih vremena došao do rezignirane spoznaje: "ništa ne znam, samo jedno znam: da ništa ne znam", premda su poletnome Ikaru jadno polomljena snažna mladenačka krila, ipak, pored svega toga - est deus in nobis, agitante calescimus illo - imade neka tajna sila u biću našemu ljudskom, koja nam ne da da nemoćni zastanemo na bezizglednom, na oko, putu, koja nas neprestano potstiče uvijek na nove podvige na vjekovnom pohodu k svijetlu spoznaje, na neumornom lijetu k suncu istine...

 

A šta je istina? Je li to onaj zaključak kojemu je dugotrajno pomno posmatranje na nesumnjivi način utvrdilo opstrojnost logičkih premisa? Je li to ona hipoteza kojoj su nebrojeni pokusi dokazali neospornu egzistenciju sviju nužnih pretpostavaka? Možda jest, a možda i nije. Ko će to znati!... Prava je istina u suštini stvari, sušta je istina u bitnosti događaja. A možemo li se mi takovoj istini da dvijemo? Jesmo li mi, uopće, kadri da do takove istine dođemo?

 

Sva je naša spoznaja samo subjektivna, sva je naša istina samo relaitvna, a sva naša nauka, koliko god smo gordi na nju, nije nego više ili manje problematično djelo neumornog duha ljudskoga, koji ne može nego da putem subjektivne spoznaje dođe do relativne istine...

U neiskrenim odnosima najteže je izreći istinu.

[I]stina ima najviše izgleda da bude negdje gdje se naša mašta i tuđa realnost ukrštaju.

Ništa što je očevidno nije istina.

Istina je često puta nepostojanija od zablude.

Možete spriječiti da se čuju moje riječi, ali ne možete spriječiti da se čuje istina.

Najveći prijatelj istine je Vrijeme, njen najveći neprijatelj je Predrasuda, a njen stalni pratilac je Poniznost.

Nema ničeg otmjenijeg i cjenjenijeg od vjernosti. Vjernost i istina najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše.

U ratu je istina prva žrtva.

Istine se pretvore u dogme tada kad o njima raspravljamo.

Ako nije istinito, dobro je smišljeno.

Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.

Svaku istinu ne moŽemo kazati, neku zbog samih sebe, neku zbog drugoga.

Pojam nauke nije istovijetan sa vrijednošću istine; nauka jednoga doba ne obuhvata samo njegova naučna dostignuća nego i njegove naučne zablude. Ali ako mi radove toga doba, neuspjele kao i uspjele, obuhvatimo pojmom nauke, onda to biva stoga što su svi oni u najmanju ruku težili za tim i polagali pravo na to da budu istina: nauka je datost koja, bilo da dostigne ili promaši istinu, ipak ima značenje, smisao, da služi istini.

Dužnost umjetnika je da govori istinu, čak i ako ta istina nije najprihvatljivija u određenom trenutku. Naša je etička dimenzija jednako važna kao i estetička. Ne mogu cijeniti umjetnike koji kažu da ih ništa drugo ne zanima osim umjetnosti. Moramo živjeti u stvarnosti i činiti je boljom. Ne smijemo biti kukavice.

Ono što bi trebalo da bude, a nije - to nema istine.

Lopov počinje time što predstavlja da laž naliči na istinu, a završava time što istina naliči na laž.

Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži.

Laž je isto tako živa kao i istina, ako ne još više.

Istinu... istina je nešto lijepo i strašno pa zato treba s njom oprezno postupati.

Istine koje najmanje želimo čuti jesu one koje bi nam najviše koristile da ih znamo.

Istina je jedini način borbe protiv zločina. Osim dokaza da se zločin desio, istina je najmoćnije oružje za borbu da se on nikada ne ponovi.

Ja možda griješim, a vi možda u pravu, ali mi - zajedničkim nastojanjem - možemo dosegnuti istinu.

Ljudi mogu veličati istinu, istina ne može veličati ljude.

Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko neće - neka ne vjeruje!

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.