Istina - citati

Istina

U tajnim je dubinama ljudske prirode od iskona usađena neutaživa želja za saznanjem i spoznajom istine i neumorno nastojanje oko održanja života i poboljšanja životnih uslova. Prvi je Adam stradao zbog preuzete svoje izvjedljivosti, a i posljenji će, možda, izdahnuti na zaležnim grudima majčice Zemlje sa neriješenim pitanjima nebrojenih pokoljenja svojih prethodnika u ukočenoj zjenici: odakle dolazimo? zašto smo ovdje? i kamo idemo?... Vjera nas, doduše, uči o vrelu, smislu i svrsi života, ali svi smo mi, više ili manje, djeca Adamova: svi bi mi rado da se barem umom vinemo do vjerskih visina, kad već ne možemo razumom da dokučimo duboke religiozne tajne. Pa onda, recimo, suština stvari i prirodni zakoni, značenje prostora i vremena i pravila društvenoga poretka - svi ti i slični osnovni problemi tek su manje ili više neodređenima apstraktnim okvirima nepreglednog mnoštva sve samih sitnih, krupnih i nedoglednih pitanja, koja, poput mirijada blještavih krijesnica, sa svih strana salijeću nemirni duh ljudski, i zamamnim ga sjajem svojim zavode i na najsmjelije podvige, ne bi li ih se konačno dovinuo, da mu onda, ponajčešće, i opet iščeznu u nedoglednoj tami beskonačnosti. I mahnitom se upravo mora da nazove preuzetnost neumornog istraživača, koji kao da misli da će sa pet sitnih svojih čulnih ticala uspjeti da obujmi čitavu vasionu, koji kao da se nada da će u mikroskopskim ćelijama svoga do smiješnosti sićušnoga mozga moći da smjesti beskrajnu panoramu svega zbivanja i bitisanja. I iz dana u dan, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće uvijek gradi nove kule - nove gradi, stare razgrađuje - ne bi li se po njima vinuo do bezgraničnih visina, do vrhovne svemirske luči saznanja i spoznaje svega. I ma da nam očajnički paradoks razočaravnog naučenjaka, koji svu znanost ljudsku nazivlje samo zabludom današnjice, sa prozirnom zluradošču otkriva problematičnu relativnost svega znanja našega, iako je jedan od ponajvećih mislilaca sviju naroda i svih vremena došao do rezignirane spoznaje: "ništa ne znam, samo jedno znam: da ništa ne znam", premda su poletnome Ikaru jadno polomljena snažna mladenačka krila, ipak, pored svega toga - est deus in nobis, agitante calescimus illo - imade neka tajna sila u biću našemu ljudskom, koja nam ne da da nemoćni zastanemo na bezizglednom, na oko, putu, koja nas neprestano potstiče uvijek na nove podvige na vjekovnom pohodu k svijetlu spoznaje, na neumornom lijetu k suncu istine...

 

A šta je istina? Je li to onaj zaključak kojemu je dugotrajno pomno posmatranje na nesumnjivi način utvrdilo opstrojnost logičkih premisa? Je li to ona hipoteza kojoj su nebrojeni pokusi dokazali neospornu egzistenciju sviju nužnih pretpostavaka? Možda jest, a možda i nije. Ko će to znati!... Prava je istina u suštini stvari, sušta je istina u bitnosti događaja. A možemo li se mi takovoj istini da dvijemo? Jesmo li mi, uopće, kadri da do takove istine dođemo?

 

Sva je naša spoznaja samo subjektivna, sva je naša istina samo relaitvna, a sva naša nauka, koliko god smo gordi na nju, nije nego više ili manje problematično djelo neumornog duha ljudskoga, koji ne može nego da putem subjektivne spoznaje dođe do relativne istine...

I reci: Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!

Ne vrijedi mi da šutim, jer me to podsjeća na onu priču o carevom odijelu. Mora se naći neko ko će reći: Pa, go si, čovječe! Mislim da je i obaveza mislećeg čovjeka da kaže istinu, ali i da je ne shvati zlonamjerno kada je čuje od drugih. Ne žalim za onim što sam uradila, mogu se samo kajati zbog onoga što nisam.

Da bi se s vremena na vrijeme vidjelo univerzalno i svevremensko lice istine, čovjek mora biti spreman da i najsitinije od svih živih bića voli koliko i samoga sebe.

Jedno je u meni usadilo dubok korijen: ubjeđenje da je moral osnova svih stvari i da je istina substanca sve moralnosti. Istina je bila moj jedini cilj. Ona je svakodnevno dobijala na svom značaju, i moja predstava istine bivala je svakog dana sve šira.

Svijet počiva na liticama Satyae ili istine. Asatya, osim što znači neistina, znači i nepostojanje; a Satya ili istina znači ono što jeste. Ako neistina ne postoji, onda ona nikada ne može ni pobijediti. A istina kao ono što jeste nikada ne može biti uništena. To je u najkraćem učenje Satyagrahaje.

U istinu vjerujemo ako je izrekne siromah, a povjerovat ćemo i u laž ako je izrekne bogati nevaljalac.

Laž je - religija robova i gospodara. Istina je - bog slobodna čovjeka.

Morem krvi neće se ugasiti istina...

Istina - to je najdragocjenija stvar koju imamo. Služimo se njome štedljivo.

Laž obično ubija prijateljstvo, a istina ljubav.

Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.

Ko me vidi u snu, vidio je istinu.

Istina može ponekad i da ne bude vjerovatna.

Samo istina vas može osloboditi.

Ono što je istinito u stvari i prema djelu, premda žalosno završava, ipak se ne može izmjeniti. S druge strane, laž koja obmanjuje, lakše popušta, pa se onda žalosno pretvara u radosno.

Istini ne treba prijevod.

Ti misliš da ne biti uhvačen u laži znači isto kao govoriti istinu.

Upozorenje: Izlaganje istini može biti kobno.

Ako zatvorite vrata svim manama, i istina će ostati vani.

Luke, otkrit ćeš kako mnoge istine na koje se čvrsto oslanjamo u mnogome ovise o našem gledištu.

Samo istina je lijepa.

Ne služi se lažima, jer to je nepošteno; ne kazuj svaku istinu, jer to je nepotrebno; u svoje vrijeme i na svojem mjestu, bezazlena laž bolja je nego štetna istina koja vrijeđa.

Vrijeme otkriva istinu.

Istina se može udaviti sa bilo kojom poplavom pogrešnih optužnica.

Istina je ono što se kao zajedničko nalazi u mnoštvu pojedinačnih mišljenja.