Fjodor Mihajlovič Dostojevski - citati

Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski roden je 1821. godine u porodici prilično siromašna čovjeka. Njegov otac bio je vojni liječnik plemićkog porijekla. Radio je u jednoj javnoj bolnici u Moskvi, ali je taj položaj u tadašnjoj Rusiji bio vrlo skroman i porodica je Dostojevski živjela u skučenom stanu i u okolnostima koje ni u kom slučaju nisu bile raskošne. Otac mu je bio mali tiranin koga su ubili pod nepoznatim okolnostima. Istraživači književnih djela Dostojevskog obično vide autobiografsku crtu u odnosu koji Ivan Karamazov ima prema ubijstvu svoga oca: iako Ivan nije bio pravi ubica, svojim mlitavim stavom, i stoga što nije spriječio ubijstvo iako je to mogao učiniti, on je na neki način kriv za ubijstvo oca. Prema tim kritičarima, izlazi, da je Dostojevski cijelog života patio od sličnih osjećaja posredne krivice jer je njegovog oca ubio njegov kočijaš.

 

Ondje, u moskovskom sirotištu, u onoj uskoj izbi koju dijeli sa svojim bratom, proveo je prve godine svog života. Nikad nije o njima govorio. Kad je onda kao mladić izašao iz tog mračnog svijeta, njegovo je djetinjstvo već bilo ugašeno. Zajedno sa svojim bratom u ono je vrijeme beskrajno mnogo čitao i danju i noću. Pun najsnažnijeg oduševljenja za čovječanstvo, on se je upravo bolesno počeo klanjati ljudi. Natjeran novčanom oskudicom otišao je u vojsku, ali ni ondje nije našao prijatelje.Nastale su mucne mladačke godine. Kao junaci svih njegovih knjiga on je živio u nekakvom kutku, sanjareći i razmišljajući. Noću je prevodio Balzacovu Evgeniju Grandet i Schillerova Don Carlosa.

 

Ubrzo biva uhapšen zbog druženja s jednim tajnim društvom mladih ljudi koji su prihvatili socijalističke teorije Sen - Simona i Furijea. Ovi mladi ljudi sastajali su se u kući činovnika Ministarstva vanjskih poslova, Mihajla Petraševskog. Poslije ustanka 1848. godine u nekoliko europskih zemalja, u Rusiji je došlo do vala reakcije; vlast je bila uznemirena i poduzela je drastične mjere prema svim protivnicima. Ljudi iz kruga Petraševskog bili su uhapšeni, među njima i Dostojevski, te osudeni na smrt vješanjem. Rečeno im je da će biti pogubljeni; odveli su ih na mjesto određeno za izvršenje kazne, svezali su im oči, svukli ih do košulja i zavezali za stupove. Tek tada su im pročitali presudu kojom se smrtna kazna pretvara u osam godina robije u Sibiru. Taj dan je ostavio dubok ožljak u duši Dostojevskog. Nikad ga nije sasvim prebolio.

Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.

Ako raj nije u samom tebi, nikad nećeš ući u njega.

Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.

Apstraktno čovjek nekako i može voljeti bližnjeg, ili čak neki put iz daleka, ali iz bliza skoro nikad.

Čini se da druga polovina čovječijeg života u sebi ne sadrži ništa drugo osim navika koje je sakupio u prvoj polovini života.

čovječanstva; a kad je tako, onda besmrtnost ljudske duše nesumnjivo i postoji.

Čovjek je sklon nabrajanju svojih nevolja, ali nikada ne nabraja svoje radosti. Kada bi ih nabrajao onako kako to one zaslužuju uvidio bi da svako ima dovoljno sreće u životu.

Da bi se postupalo razumno - malo je imati samo razum.

Da, kad smo nesrećni, mi jače osjećamo i nsreću drugih; osjećanja se ne razbijaju, usredsređuju se...

Duša se liječi vremenom provedenim sa djecom.

Fantazija je prirodna snaga u čovjeku i ako joj se ne udovolji, ona će ili nestati ili obratno – razbuktat će se prekomjerno a to je i štetno.

Formula "dva plus dva jednako je pet" ima svoje privlačnosti.

Glupan koji je postao svjestan da je glupan nije više glupan.

Jedna je pamet dobra, dvije su još bolje.

Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.

Kad biste uništili kod čovječanstva njegovu besmrtnost u njemu bi odmah usahnula ne samo ljubav nego i svaka živa sila da produži život na ovom svijetu.

Kada se djevojačko srce sažali, razumije se da je to najopasnije za samu djevojku.

Kako god živio – samo da živiš.

Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.

Lagati originalno je skoro bolje nego ponavljati tuđe istine. U prvom slucaju ti si čovek, a u drugom samo papagaj.

Ljepota je misteriozna, ali i užasna. Božansko i đavolje se tu bore, a poprište borbe je ljudsko srce.

Ljubiti nekog čovjeka znači vidjeti ga tako kako ga je Bog zamislio.

Mladost je čista već samim tim što je mladost.

Mnogo nesreće je došlo na ovaj svijet usljed nemarnosti i neizrečenih stvari.

Moć je data samo onima koji se usude da se sagnu i podignu je. Samo jedna stvar je bitna, samo jedna – biti u stanju da se usudiš.