Francois de La Rochefoucauld - citati

Francois de La Rochefoucauld

Francois de La Rochefoucauld (15. rujna 1613. – 17. ožujka 1680.) je poznati francuski pisac izreka i memoara, kao i primjer uzornog plemića. Bio je donekle zanemaren u obrazovanju i 1629. se pridružuje vojsci. Nastupao je i na godišnjim vojnim natjecanjima gdje je pokazao izuzetnu hrabrost. U ratovima je bio dosta ranjavan, a u jednoj bitci 1652. bio je prostrijen kroz glavu i mislilo se da će izgubiti vid na oba oka. Ipak se oporavio nakon godinu dana.

Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti.

Često opraštamo onima koji nam dosađuju, ali nikad ne možemo oprostiti onima kojima smo sami dosadni.

Čovjek nije nikad tako nesretan kao što misli, ni tako srećan kao što se nadao da će biti.

Dok se voli, dotle se i prašta.

Ima tri vrste neznanja: ne znati šta treba znati; znati pogrešno što već znaš i – znati šta ne bi trebalo znati.

Interes koji zasljepljuje jedne, otvara oči drugome.

Kako možemo tražiti da neko drugi čuva našu tajnu, kad je ni mi sami nismo mogli sačuvati.

Kod mladih ljudi srce bolje poznaje ljubav nego ljepotu.

Lahko zaboravljamo svoje pogreške, ako za njih ne zna niko osim nas.

Lakše je biti pametan za druge nego za samoga sebe.

Ljubav je samo jedna, ali njezinih kopija ima na hiljade.

Ljubav prema pravdi kod većine je ljudi samo strah da ne bi pretrpjeli nepravdu.

Ljubav se ne može kriti onde gdje je, niti se može izgubiti onde gdje nije.

Ljubav, kao i vatra, ne može postojati bez stalnog podstrijeka: i ona umire čim prestane da se nada ili da se boji.

Ljudi ne samo da su skloni tome da zaboravljaju dobročinstva koja su im učinjena, nego čak i mrze one kojima moraju za njih biti zahvalni.

Naša zavist traje uvijek duže od sreće onih kojima zavidimo.

Obećajemo nadajući se, a činimo strahujući.

Od dvoje zaljubljenih - jedan voli, a drugi dozvoljava da bude voljen.

Osveta je uvijek posljedica slabosti duše koja ne može da podnese nepravdu.

Pametnima smatramo samo one koji misle jednako kao i mi.

Prava je ljubav kao pojava duhova: svako o njima govori, ali ih je malo ljudi vidjelo.

Prema sreći treba da se odnosimo kao prema zdravlju; da uživamo u njoj kad je dobro, da budemo strpljivi kad je loša.

Priznajemo da imamo male greške, samo da bismo uvjerili druge da nemamo velikih.

Spremniji smo da volimo one koji nas mrze nego one koji nas vole više nego što želimo.

Sudimo li o ljubavi po većini njenih posljedica, bit će nam više nalik na mržnju nego na prijateljstvo.