Helen Keller - citati

Helen Keller

Helen Adams Keller (Tuscumbia, Alabama, SAD, 27. lipnja 1880. - Easton, Connecticut, 1. lipnja 1968.), američka književnica i aktivistica.

 

Rodila se u časničkoj obitelji koja je bila u velikim svezama s vojskom Konfederacije tijekom američkog građanskog rata. Otac Arthur H. Keller je bio bivši časnik južnjačke vojske, a mati Kate Adams Keller je bila svojta slavnog južnjačkog generala Roberta Edwarda Leeja. Od djetinjstva je bila slijepa i gluha. Nakon dugotrajnog procesa uspjela je naučiti sporazumijevati se s okolinom te završiti školu. Naučila je nekoliko stranih jezika, a u učenju je iskazala izvanredan smisao za književni i znanstveni rad. Doktorat iz filozofije je obranila na Radcliffe Colledgeu.

 

Zbog toga je postala jednom od najpopularnijih ikona američke popularne kulture i simbol invalida koji uspijevaju prebroditi svoju hendikepiranost. Kasnije je djelovala kao socijalna radnica. Zvuči neverovatno, ali Helen je postala vrsna jahačica, plivačica, jedriličarka i biciklistkinja. Uživala je u šalama i duhovitostima Marka Tvena čitajući ga vrhovima prstiju. I Enriko Karuzo je "izlio svoj zlatni glas" na njen dlan. Jaša Hajvec, virtuoz na violini, svirao je specijalno za nju, dok je ona prstima lagano dodirivala njegov instrument.

Dok sebičnost i pritužbe izopačuju i pomračuju dušu, ljubav je nadimlje radošću i oštri njezin vid.

Drži svoje lice naspram sunca i nećeš moći vidjeti sjenku.

Ja vrlo rijetko mislim o mojim nedostacima, i oni me nikad ne čine tužnom.

Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena.

Karakter se ne može razviti kroz lakoću i mir. Jedino kroz iskušenja i patnju se duša može ojačati, vizija pojasniti, ambicija inspirirati i uspjeh postići.

Moji prijatelji ispisali su priču mog života. Na bezbroj načina preokrenuli su moje mane u sjajne prednosti i omogućili mi da koračam smireno i sretno pod sjenkom mog nedostatka.

Možemo postići sve što hoćemo ako smo dovoljno uporni u tome.

Ono najbolje i najljepše ne može se vidjeti, pa čak ni dotaknuti. To se mora osjetiti srcem.

Ono u čemu smo nekada uživali, nikada ne možemo izgubiti. Sve što istinski volimo postaje dio nas.

Pesimizam ubija u ljudima težnju da se bore protiv siromaštva, neznanja i zločina i isušuje sva vrela radost u svijetu.

Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.

Posrćem, padam, ustajem... Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed... Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba - pobjeda.

Samoća žaljenje je naš najgori neprijatelj i ako mu se predamo nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu.

Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti za drugoga, a onda za sebe same.

Sve ima svoja čuda, pa čak i tama i tišina, i ja učim u kakvom god stanju bila da tu budem i zadovoljna.

Užasna je stvar moći vidjeti, a nemati viziju.

Život je ili smjela avantura ili ništa.

Život je uzbudljiv biznis, i najuzbudljiviji je kada ga živiš za druge.