Honore De Balzac - citati

Honore De Balzac

Honore De Balzac živi i radi u prvoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme kada se u Francuskoj sukobljavaju prošlost, sadašnjost i budućnost, kada jača buržoazija u svojoj nezadrživoj težnji za vlašću i bogaćenjem. Sila novca je jedina sila koja pokreće taj svijet. U svojoj Ljudskoj komediji Balzac ističe da Francuskom ne vladaju ni kralj ni ustav već "svemoćna petofranka". U svojim djelima diže glas protiv društvenog morala svoga doba, protiv ljudskih konvencija, nepravdi, nečovječnosti i protiv zakona koji su "paučina kroz koju se provlače krupne muhe, a zaglavljuju sitne mušice". Iako je cijenio ekonomsku i društvenu ulogu feudalaca, a aristokraciju smatrao nosiocem kulturnih vrijednosti, u svojim je književnim djelima morao priznati kako je upravo ta klasa nemoćna i nesposobna da se uhvati u koštac s novim vremenom, s novim oblicima privređivanja, bogaćenja i eksploatacije. Iako je u romanu Seljaci htio prikazati tragediju cijepanja plemićkih veleposjeda, on je prikazao svu težinu položaja seljaka koji su poslije revolucije oslobođeni, izborili dio zemlje od feudalaca, da bi odmah iza toga počeli robovati seoskom kapitalu. Balzac je rođen 1799. u Turu u Francuskoj u malograđanskoj obitelji. U Parizu je završio pravo, no posvetio se književnosti.

 

Među prijateljima se nije isticao. Počeo je pisati u dvanaestoj godini. Balzac mimo volje svojih roditelja, koji su željeli da bude bilježnik, piše romane pod tuđim imenima, osjećajući i sam da su bez vrijednosti. Otac i majka protivili su se književničkom zanatu, smatrajući da se neće moći materijalno osigurati. Prvim svojim radovima Balzac ne samo da nije postao slavan, već nije bio ni zapažen. Težak je bio put Balzaca do književnog uspjeha. Prvi neuspjesi nisu ga obeshrabrili. Postaje izviđač i štampar, ali ni u tome nije imao uspjeha pa napušta taj posao s velikim dugovima koji će ga pratiti do smrti. Balzac nije klonuo duhom. Piše roman Šauni u kojem se ispoljila sva njegova pripovjedačka snaga. Prije Balzaca svakidašnji život običnog čovjeka smatran je nedostojnim književne obrade, a Balzac je uradio upravo to. Opisao je sve klase: plemstvo koje nezadrživo propada, buržoaziju koja se uzdiže u težnji za stjecanjem novca i položaja, sitnu buržoaziju, lihvare i zelenaše, seljake koji su uklješteni između veleposjednika i seoskog kapitala. Svim je svojim pripovijetkama i romanima Balzac dao zajednički naziv - Ljudska komedija.

Ako čovjek zaroni do dna naslade, iznijeti će odande više šljunka nego bisera

Apsurdno je reći da muškarac ne može voljeti samo jednu ženu, kao sto je apsurdno reći da muzičar treba više violina da bi svirao istu melodiju.

Arhitekti svoje greške pokrivaju mermerom, liječnici zemljom, a žene dekolteom.

Birokratija je džinovski mehanizam kojim upravljaju pigmeji (mali ljudi).

Bračna veza je visoka škola altruizma.

Brak se mora neprestano boriti protiv nemani koja sve proždire – protiv navike.

Čovjek nerado postaje prijatelj neke žene, ako već može da joj bude ljubavnik.

Djeca, draga i voljena djeca, jedino mogu utješiti ženu zbog gubitka njene ljepote.

Dobar brak bi bio između slijepe žene i gluhog muškarca.

Dobar muž nikada ne ide prvi na spavanje noću, niti je zadnji koji se budi ujutro.

Iza svakog velikog bogatstva leži veliki zločin.

Jednakost je možda pravedna stvar, ali nijedna ovozemaljska snaga je ne može pretvoriti u stvarnost.

Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine, a kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa. Čak ni naše vrline.

Kada bismo samo mogli naslikati rukama ono što vidimo našim očima.

Kada bismo znali strahotu i težinu laži, progonili bismo je ognjem prije nego druge zločine.

Lakše je biti ljubavnik nego muž zato što je lakše biti mudrica svakog dana nego govoriti lijepe stvari s vremena na vrijeme.

Lakše je sjediti i primjećivati stvari, nego ustati i djelovati.

Ljubav ima svoj instinkt, te pronalazi svoj put do srca kao što insekt pronalazi put do cvijeta, sa voljom koju ništa ne može zabraniti ili odvratiti.

Ljubav je igra u kojoj jedno uvijek vara.

Ljubav je jedna strast koja ne priznaje ni prošlost ni budućnost.

Ljubav je kao rat: započinješ kada želiš, a napuštaš kada iznemogneš!

Ljubav je poezija čula.

Ljubav radije umre nego životari.

Ljubavnik ima sve vrline i sve mane koje mužu nedostaju

Ljubavnik uvijek prvo misli na svoju ljubavnicu, pa na samoga sebe. kod muža je to obrnuto.