Immanuel Kant - citati

Immanuel Kant

Immanuel Kant (Königsberg, 22. travnja 1724. – Königsberg, 12. veljače 1804.), njemački filozof i geograf. Tvrdi da znanje stječemo i iskustvom i razumijevanjem. Rođen je kao četvrto od jedanaestoro djece. Svoj cijeli život proveo je u Königsbergu, tadašnjem glavnom gradu Istočne Pruske.

 

Kant je studirao filozofiju na tamošnjem sveučilištu i kasnije postao profesor filozofije. Danas Königsberg pripada Rusiji i preimenovan je u Kaliningrad, ali u svoje vrijeme je bio drugi najveći grad u Pruskom kraljevstvu. Kant je rođen u luteranskoj obitelji i pohađao školu koju su vodili luteranci. 1740. upisao se je na sveučilište u Königsbergu i studirao filozofiju Gottfrieda Leibniza i njegova sljedbenika Christiana Wolffa. Kant je posebno bio zainteresiran za nove fizikalne teorije Isaaca Newtona. Nakon što je završio studij, Kant se nadao da će biti učitelj filozofije, ali to je bilo veoma teško. Dugo vremena je trebao živjeti život privatnog predavača. Jednom prilikom mu je ponuđeno da postane profesor poezije na sveučilištu u Königsbergu, ali on je odbio. Kasnije, 1770., postao je profesor filozofije na tom sveučilištu. Mladi Kant je bio zainteresiran za fiziku, posebno fiziku zemlje i svemirskih tijela. Napisao je nekoliko radova o tome, ali je njegovo zanimanje za metafiziku raslo. Htio je proniknuti prirodu ljudskog iskustva: kako ljudi uopće mogu nešto spoznati i na čemu se temelji njihovo znanje. Pod snažnim utjecajem Leibnizova i Wolffova filozofskog sistema, Kant je počeo sumnjati u temeljne odgovore prijašnjih filozofa. Prekretnicu u njegovu životu je označio škotski filozof David Hume. Hume je pokušao raščistiti što je to naše iskustvo i došao do teorije „skepticizma", što znači da ne postoji ništa što bi jamčilo naše iskustvo. Kant je pročitao neka njegova djela i bio šokiran, teoriju koju je poznavao vidio je u potpuno novom svjetlu. Nakon toga je počeo tražiti novi, treći način, osim ona dva koja je Kant nazivao „skepticizam" i „dogmatizam". Kant je bio pod znatnim utjecajem još jednog mislioca, Jean - Jacques Rousseaua. Njegove misli o ljudskim bićima, posebno o moralu i ljudskoj slobodi jako su se dojmile Kanta.

Bez poštovanja nema istinske ljubavi.

Bez svake sumnje svo naše znanje počinje sa iskustvom.

Biti znači činiti.

Bolje je voljeti i izgubiti, nego nikad ne voljeti.

Bolje je znati malo ali temeljno, nego mnogo i površno.

Čak i filozofi će hvaliti rat govoreći da on čini čovječanstvo plemenitim zaboravljajući na Grka koji je davno rekao: - Rat je loš zato što rađa više zla, nego što ga ubija.

Čitanje neke dobre knjige korisno je po zdravlje kao i tjelesno vježbanje.

Dobronamjernost može biti bezgranična, jer se tu ništa ne mora učiniti. No, s dobročinstvom je već teže.

Dužnost prema samome sebi se sastoji u tome da čovjek očuva ljudsko dostojanstvo u vlastitoj ličnosti.

Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i divljenjem što ih više promišljam - zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni.

Gledajmo na život kao na dječju igru u kojoj ništa nije ozbiljno osim poštenja.

Htjeti postati djelimično boljim čovjekom uzaludan je pokušaj.

Iako svo naše znanje počinje sa iskustvom, ne znači automatski da ono jedino nastaje iz iskustva.

Imaj hrabrosti da se služiš sopstvenim razumum.

Iskustvo bez teorije je slijepo, ali teorija bez iskustva je samo intelektualna igra.

Jedna od najboljih i najčistijih radosti je odmor poslije rada.

Kad bi žena mogla birati da li da o njenom prestupu sudi muški ili ženski sud, za svog bi sudiju sigurno izabrala prvi.

Kada čovjek sebe učini crvom ne smije se žaliti kada neko stane na njega.

Ko svoju želju zna da zadovolji - pametan je. Ko zna da je obuzda - mudar je.

Lijepo je ono što nam godi, a da pri tome nemamo nikakav interes.

Ljubav je stvar osjećaja a ne volje, te ne mogu ljubiti zato što hoću, a još manje zato što moram; stoga je obavezna ljubav glupost.

Metafizika je tamni okean bez pristaništa i svetionika na čijoj obali leže mnoge filozofske olupine.

Mi ljudi na kraju nemamo nikoga osim nas, dakle učinimo najbolje od toga.

Mnogo znati mora onaj koji druge treba da podučava da s malo znanja budu mudriji.

Moralnost nije doktrina koja nam pojašnjava kako da budemo sretni, nego kako da sebe učinimo vrijednim da budemo sretni.