Mahatma Gandhi - citati

Mahatma Gandhi

Indijski vođa nacije koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi, rođen je u hinduskoj obitelji u mjestu Porbandar u današnjoj državi Gujarat dana 2. listopada 1869. godine. Studirao je pravo na sveučilištu u Londonu. Nakon što je 1891. završio studij prava (1889. - 1891.) Gandhi se vratio u Indiju i pokušao raditi u struci, ali u tome nije imao uspjeha. Dvije godine kasnije indijska tvrtka koja je imala poslovne odnose s Južnom Afrikom zaposlila ga je kao svog pravnog savjetnika u uredu u Durbanu.

 

Živio je spiritualnim i asketskim životom propovjednika često provodeći vrijeme u meditaciji. Odnosi u njegovu braku između njega i njegove supruge, prema njegovim vlastitim riječima, bili su poput odnosa brata i sestre. Odbijajući bilo kakvo posjedovanje materijalnih dobara odjevao se u tradicionalnu odjeću najsiromašnijih Indijaca i hranio se samo povrćem, voćnim sokovima i mlijekom. Indijci su ga proglasili svecem i počeli ga nazivati Mahatma (na sanskritskom: velika duša), nazivom koji je namijenjen samo za najveće mudrace. Gandhijevo zalaganje za nenasilje, znano još i kao ahimsa (na sanskritskom: nepovrijeđivanje), bilo je izraz životnog puta koje propovijeda hinduizam. Gandhi je smatrao kako će nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je upotreba nasilja beskorisna te da će oni nakon toga napustiti Indiju. Gandhijev politički i duhovni utjecaj na Indiju s vremenom je postao toliko velik da se britanske vlasti nisu usudile prema njemu poduzimati nikakve protumjere. Godine 1921. Indijski nacionalni kongres, skupina koja je širila pokret Indijom, dala je Gandhiju potpunu izvršnu vlast, uključujući čak i pravo da imenuje svog nasljednika. Međutim, indijsko stanovništvo nije u potpunosti slijedilo Gandhijevu politiku nenasilja te je došlo do serije oružanih revolta protiv britanskih vlasti dovodeći do toga da je Gandhi priznao kako je njegova politika doživjela krah. Godine 1922. britanske vlasti su ga privele i utamničile.

 

Nakon što je izbio 2. svjetski rat Kongresna stranka i Gandhi nisu se željeli uplitati u konflikt sve dok Britanci ne udovolje njihovom zahtjevu za momentalnu nezavisnost Indije. To su Britanci dakako odbili nudeći neke druge kompromise što su opet Indijci odbili. I nakon ulaska Japana u rat i širenja rata na azijski kontinent Gandhi je i dalje odbijao Indiju uvesti u rat. Konačno 1942. Indijci su pristali ući u ratni sukob na strani Britanaca. Godine 1944. indijska borba za nezavisnost došla je u svoju završnu fazu, britanska vlada pristala je na nezavisnost Indije pod uvjetom da dvije suprostavljene nacionalističke grupe: Muslimanska liga i Kongresna stranka, riješe svoje razlike. Gandhi se oštro suprostavio podjeli Indije na dvije države (što je zahtijevala Muslimanska liga), ali je na kraju ipak morao pristati nadajući se kako će mir između dvije vjerske skupine biti postignut nakon što muslimani zadovolje svoje separatističke težnje. Indija i Pakistan postale su zasebne države kada su Britanci priznali Indiji njenu nezavisnost 1947. godine. Dana 30. siječnja, dok je bio na putu ka mjestu gdje je vršio večernju molitvu, napao ga je i usmrtio Nathuram Godse, hindu fanatik. Gandhijeva smrt diljem svijeta doživljena je kao katastrofa.

Preminuo 30. siječnja 1948. godine u New Delhi.

Bogati za sebe ostavljaju prekomjerne rezerve stvari koje im nisu potrebne, dok milioni žive na rubu gladi. Ako bi svako ograničio svoj posjed samo na ono što mu je zaista potrebno, niko ne bi morao da živi u bijedi i svi bi bili zadovoljni.

Bolje je biti nasilan ukoliko nosimo nasilje u našim srcima, nego nositi krinku nenasilja kako bismo prikrili našu nemoć.

Čak i najsitnija neistina truje čovjeka, isto kao što i samo jedna kap otrova truje cijelo more.

Čak ukoliko si manjina, jedan jedini pojedinac, istina je istina.

Čovjek bi trebao da zaboravi na svoju ljutnju kada legne da spava.

Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim.

Čovjek je stvorio mašinu, ali mašina je zarobila čovjeka i čovjek radi, a ne živi više.

Čovjek postaje velikan shodno stepenu na kojem radi za dobrobit drugih ljudi.

Čovjeku praznoga želudca hrana je bog.

Da bi se s vremena na vrijeme vidjelo univerzalno i svevremensko lice istine, čovjek mora biti spreman da i najsitinije od svih živih bića voli koliko i samoga sebe.

Duh demokratije ne može se nametnuti izvana. On mora izrasti iz unutrašnjosti naroda.

Gdje postoji ljubav, tu postoji i život.

Građanska neposlušnost je urođeno pravo svakog građanina. Ukoliko je se on odrekne, on prestaje biti čovjek.

Gram prakse je vredniji od tona priče.

Humanost sljedbenika Satyagrahaje ne poznaje granice. On ne propušta ni jednu priliku da odvrati dobrotom i ne obazire se na to da li ga neko smatra kukavicom ili ne ... zbog toga je on pristojan prema svakome i i na taj način pridobija cijeli svijet za njegovu sopstvenu stvar.

Istrajnost se sastoji u tome da mi sami sebi nešto zacrtamo sa ciljem da i druge dovedemo do toga da svojevoljno prihvate neše stanovište.

Ja bih bez sumnje postao kršćanin kad bi kršćani bili kršćani sva dvadeset i četiri sata na dan.

Ja bih radije želio vidjeti ljudsku rasu kako nestaje nego da postanemo niži od zvijeri praveći najplemenitije Božije stvorenje, ženu, odjektom naših strasti.

Ja mrzim privilegije i monopole. Sve ono što se ne može podijeliti sa narodnim masama ja kategorički odbijam.

Ja odbijam silu, jer ono što se čini da ona učini dobrim ne traje dugo; nasuprot tome ono loše što ona učini ostaje zauvijek.

Ja posmatram samo dobre osobine kod ljudi. Pošto i ja sam griješim, ne bih trebao ispitivati greške drugih ljudi.

Ja samog sebe držim za nesposobnog da mrzim bilo koje živo biće na zemlji. Na dugom putu discipline molitve prestao sam prije više od četrdeset godina da mrzim bilo koga. Ja znam da je to veliki zahtijev, ipak ga se pridržavam sa humanošću.

Jedan Satyagrahi (sljedbenik nenasilnog ponašanja) oprostio se od straha. On se usuđuje pokloniti svome protivniku povjerenje. Čak i kada ga protivnik razočara dvadeset puta Satyagrahi je spreman da mu vjeruje i po dvadeset i prvi put.

Jedini način da živiš je da pustiš i druge da žive.

Jedno je u meni usadilo dubok korijen: ubjeđenje da je moral osnova svih stvari i da je istina substanca sve moralnosti. Istina je bila moj jedini cilj. Ona je svakodnevno dobijala na svom značaju, i moja predstava istine bivala je svakog dana sve šira.