Marko Aurelije - citati

Marko Aurelije

Marko Aurelije, rođen kao Marcus Annius Catilius Severus (Rim, 26. travnja 121. - Vindobona, Beč, 17. ožujka 180.), vladao od godine 161. do smrti (po jednima od raka, po drugima od malarije), rimski car i filozof.

 

Marko Aurelije je posljednji car iz perioda znanog kao Pet dobrih careva (96. - 180.). Skoro čitava njegova vladavina ispunjena je ratovima. 162. godine partski kralj Vologaz III. je napao Armeniju i učvrstio na prijestolju svog kandidata. Namjesnik provincije Kapadokije mu je pokušao pružiti otpor, ali je poginuo u bitki. Partske postrojbe upale su u Siriju i napale sirske gradove. Rimljani su zauzeli Armeniju, a zatim i Mezopotamiju. Rimska vojska je prešla Tigris i upala u Mediju. Ali, među postrojbama se iznenada pojavila kuga, koja je Rimljanima nanijela velike gubitke. Rat je završio 166. Armenije je ponovno postala kraljevina. Veliki dio osvojenog teritorija vraćen je Partskom kraljevstvu. Pod rimskom vlašću ostao je samo sjeverozapadni dio Mezopotamije. U Arabiji je sagrađen limes. Već 167. na teritorij carstva provaljuju Markomani, Kvadi i Sarmati. Marko Aurelije je pripremio novi pohod, ali je već na njegovom početku umro Aurelijev vojskovođa i suvladar Lucije Var. Rat je završio pobjedom Rimljana 175., a dio barbara naseljen je na rimskom teritoriju. Rat s Kvadima i Markomanima je obnovljen 177. i Marko Aurelije kreće u novi pohod. I ovaj je pohod završio pobjedom Rimljana, ali se car razbolio i umro na području današnjeg Beča. Naslijedio ga je nesposobni sin Komod (180. - 31. prosinca 192.).

 

Marko Aurelije je imao reputaciju, vjerovatno preuveličanu tokom historije, kao stoičkog filozofa. Njegovo primarno djelo su Meditacije.

Budi nalik na morski rt u koji neprestano udaraju valovi a on i dalje ostaje čvrst, dok se oko njega stišava razjarena voda.

Buncaju ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.

Duša ima boju čovjekovih misli.

Istrajan rad sve pobeđuje.

Izvršavaj svako svoje djelo na taj način kao da ti je posljednje u životu.

Još malo i zaboravit ćeš na sve. Još malo, i sve će zaboraviti na tebe.

Kakve su ti uobičajene misli, takva će biti i narav tvoje duše - jer misli duši daju boju.

Ko griješi, taj griješi na svoju štetu, a onaj koji je nepravedan taj je prema samome sebi nepravedan jer pokazuje da je zao.

Ljudska duša samu sebe vrijeđa ako dopusti da je savlada naslada ili bol.

Najgora je ona oholost koja se uznosi lažnom skromnošću.

Nemoj se bojati budućnosti! Doživjet ćeš je ako ti je suđeno, pa ćeš sve razborito urediti kao što si znao razumno postupiti u sadašnjosti.

Nije vrijedno da samoga sebe ražalostim upravo ja koji nikada nisam želio ražalostiti svoga bližnjega.

Onaj ko se plaši smrti, strahuje da će biti lišen osjećanja ili da će dobiti osjećanja druge vrste. U prvom slučaju neće imati više nikakvih bolova, a u drugom, bit će na drugi način zadahnut dušom i neće prestati njegov život.

Onaj koji smijera osvetu čini zlo samom sebi, jer postaje zao.

Pogledaj u dubinu svoje duše. Tu ćeš naći izvor prave sreće, izvor nepresušni, samo valja da ga neprestano dubiš.

Porazno je kad u životu pojedinca prije klone duh nego tijelo.

Sve što se događa, događa se pravedno.

Ušutkaj svoju uobrazilju; uzdrži svoje želje; ugasi razbuktalu lakomost. Neka ti duša bude samo svoja i jedino svoja.

Uvijek idi najkraćim putem. Najkraći je put onaj koji je u skladu s prirodom; njega se drži kao spasonosnog i prema njemu sve govori i radi. To načelo oslobađa od tegoba i borbe od svake proračunosti i poze.

Život je čovjekov onakav kakvim ga oblikuju njegove misli.