Michelangelo Buonarroti - citati

Michelangelo Buonarroti

Michelangelo di Lodovico Buonarotti Simoni je rođen 6. ožujka 1475. u mjestu Kapreze u Toskani, koju napušta još u djetinjstvu. Odrastao je u Firenci, gdje je veliki utjecaj za njegovo potvrđivanje kao umjetnika imao atelje braće Ghirlandaio. Michelangelo je, pored Leonarda da Vincija, jedan od najinspirativnijih umjetnika talijanske kasne renesanse, kao i svijeta umjetnosti općenito, s uzorom u svom prethodniku Donatellu. Michelangelo je bio sin osiromašenog firentinskog plemića. Pošto je završio šegrtovanje u ateljeu slikara Girlandama, stupio je u školu Lorenca de Medicija kojom je rukovodio Bertoldo, gdje je stvarao djela kojima se pokušao nadmetati s antičkim ostvarenjima. Njega opisuju kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe. U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha.

 

Za vreme života bio je smatran najvećim umetnikom svog vremena, a od tada pa do dana današnjeg jednim od najvećih umetnika svih vremena. Veliki broj njegovih dela iz slikarstva, vajarstva i arhitekture su među najpoznatijim u istoriji umetnosti. Freske Sikstinske kapele u Vatikanu danas predstavljaju njegova najpoznatija dela, iako je Michelangelo sebe smatrao vajarem. Rad na više umetnosti nije bio neubičajen u njegovo vreme. Skulpture u mermeru je pravio ceo svoj stvaralački vek, a drugim umetnostima se bavio samo u određenim etapama.

 

Velika popularnost freski Sikstinske kapele je najverovatnije posledica velike popularnosti slikarstva u 20. veku, ali takođe i činjenice da veći broj njegovih skulptura nisu završene. Michelangelo je težio da razotkrije sve tajne koje su čuvale skulpture antičkih vajara, koji su znali da predstave svu lepotu ljudskog tela u pokretu, sa svim mišićima i tetivama. Kao i Leonardo, nije se zadovoljavao da nauči zakone anatomije iz treće ruke, odnosno preko antičke skulpture. Sam je analizirao ljudsku anatomiju, secirao mrtva ljudska tela i crtao žive modele, sve dok svaki detalj ljudske figure nije prestao da bude tajna za njega. Ali za razliku od Leonarda, za koga je čovek bio samo jedno od čuda Prirode, Michelangelo se potrudio da u potpunosti savlada problem njegovog predstavljanja, u svim mogućim pozama i pokretima.

 

Tvorac je čuvenih fresaka u Sikstinskoj kapeli i monumentalnih skulptura "Pjeta", "David", "Mojsije", a sahranjen je uz najveće počasti u crkvi Santa Kroće u Firenci...

Dobra slika je ona koja liči na skulpturu.

Dobro se osjećam jedino kada imam dlijeto u svojim rukama.

Ja još uvijek učim.

Ja ne mogu živjeti pod pritiskom sponzora, a kamoli slikati.

Ja sam bezvrijedan i siromašan čovjek koji se trudi u toj umjetnosti koju mu je dao njegov Gospodar kako bi produžio svoj život koliko god je to moguće.

Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi.

Kakav duh je toliko prazan i slijep da ne može razaznati da je stopalo plemenitije od cipele, te da je koža ljepša od bilo kojeg ukrasa koji se na nju obuče?

Klesarstvo je lako - samo ideš duboko dok ne dopreš do kože - i staneš.

Nadam se da ću uvijek željeti više nego što mogu postići.

Najveća opasnost za nas nije u tome da previsoko postavimo svoj cilj, pa da podbacimo, nego u tome da prenisko postavimo svoj cilj, te da ga ostvarimo.

Nema veće štete od protraćenog vremena.

Pravo umjetničko djelo nije ni sjenka istinske božanske savršenosti.

Samopouzdanje je najbolji i najsigurniji put.

Smrt i ljubav su dva krila koja nose siromaha na nebo.

Svaki komad stijene ima statuu unutar sebe, a zadatak skulptora je da tu statuu i pronađe.

Ukoliko smo zadovoljni životom ne bismo smjeli biti nezadovoljni smrću - jer oboje dolaze iz ruke jednog Gospodara.