Victor Hugo - citati

Victor Hugo

Victor Hugo (1802 - 1885) priča o ovom neobičnom čovjeku i umjetniku počela je u malom gradu Bezansonu u kom je rodjen 26. februara 1802. godine. Majka Sofija bila je iz skromne porodice pomoraca, a otac Leopold sin drvodelje, koji postaje Napoleonov general u 38. godini i ličnom zaslugom stiče titulu grofa. Sa dva starija brata, Igo prati oca u ratnim pohodima po Italiji i Španiji. Istovremeno, majka je zaslijepljeni monarhista. Njihov brak se raspada u vrijeme Igoovog djetinjstva. Shvatajući da ga Politehnička škola ne zanima, nakon četiri godine je napušta. Počinje da piše pjesme, tragedije i drame. Sa samo petnaest pobjeđuje na konkursu za poeziju francuske Akademije. 1822. god. napisao je Ode i balade u kojima veliča burbonsku dinastiju i za koje je dobio Legiju časti i kraljevsku pomoć. Pisao je i pozorišne komade, od kojih je najpoznatiji Ernani, koji Hugou donosi veliki uspjeh i pobjedu u borbi za romantizam. Nakon ovog komada počinje da piše prvi veliki roman Bogorodičina crkva u Parizu koji nastaje za samo četiri i po mjeseca u spartanskim uslovima. Igo je, naime, kupio vuneni triko, bocu mastila, a odelo zaključao da ne bi dolazio u iskušenje da izlazi. Obuzet radom, sjedio je i pisao usred zime pored otvorenog prozora. Hugo se bavio i politikom. Veliku želju da postane poslanik dugo nije mogao da ispuni jer je shodno svom položaju, plaćao mali porez. Da bi postao per, član Gornjeg doma, trebalo je da pripada nekom redu iz koga se biraju perovi.

 

U gornji dom Hugo je mogao da uđe samo kao član Akademije, ali to dugo nije mogao da postane jer je na premijeri jedne njegove drame uzvikivano: - Akademija je mrtva. Ipak, poslije četiri godine primljen je u hram velikih umova, a 1845. god. postaje per. U Skupštini ga nerado gledaju ravnodušno, a nakon što je Napoleon III Bonaparta izvrsio državni udar, Igo je prognan iz Francuske. Zajedno sa suprugom, kćerkom i dvojicom sinova i Žilijet Drue (ženom koju će voljeti i varati tokom pedeset godina zajedničkog života) provodi skoro 20 godina na ostrvu Džersi.

 

A dan piščeve smrti, 22. maj 1885. godine, bio je dan narodne žalosti. Osam dana narod je prolazio pored piščevog odra. Bilo je prisutno 1.200 delegacija, udruženja i država, među njima i srpska. Narod mu je i mrtvom klicao: - Živio Victor Hugo! Smatra se da je samo za cvijeće utrošeno oko milion ondašnjih franaka. Sahranjen je u Panteonu. Koliko su ga Francuzi voljeli, pokazuje i činjenica da su, osim neznanom junaku i pobjednicima iz Prvog svjetskog rata, čast da mu odar bude pod slavolukom ukazali samo njemu. Sadržina njegovog testamenta bila je kratka i jasna - Sirotinji ostavljam pedeset hiljada franaka. Želim da me sirotinjskim kolima odvezu na groblje. Ne želim propovijedi bilo koje crkve, samo jednu molitvu za pokoj duše. Vjerujem u Boga.

Ako si čovjek - vodi ljubav, ako si cvijet - budi mimoza.

Ako si kamen budi ljubak, ako si biljka budi osjetljiv, ako si čovjek budi ljubav.

Čovjek što više zna, to više pati.

Čudna stvar, prvi znak istinske ljubavi u mladića je stid, a u djevojke smjelost.

Društvo neumoljivo odbija od sebe dva staleža ljudi: one koji ga napadaju i one koji ga čuvaju. (Jadnici)

Duboko sam uvjeren da mrtvi žive dotle, dok ima živih koji misle na njih.

Gdje teleskop završava, mikroskop počinje. Koji od njih dva pruža veličanstveniji pogled?

Ja nosim odijelo lakeja, a u vas je lakejska duša!

Kada ne bi bilo žena, dijamant bi bio samo običan kamenčić!

Kada ti se žena obraća uvijek slušaj šta ti govori očima.

Knjiga je u cijelosti put od zla k dobrome, od krivice k pravdi, od pogrešnoga k istinitome, od noći ka danu.

Ljubav je besmrtno i beskonačno žarište u nama, kojeg ništa ne može ograničiti i ništa ugasiti.

Ljubav je vatreni zaborav svega drugoga.

Ljubav ne poznaje srednji put: upropasti ili spasi.

Mi smo oboje tako blizu neba, gospođo. Vi zato što ste lijepi, ja - zato što sam star.

Mojsije je, ne trepnuvši okom, napisao: Bog drži u svojoj ruci srce kraljeva. To je nemoguće iz dva razloga: zato što Bog nema ruke i zato što kraljevi nemaju srca.

Muža ne drže u kući djeca, nego ženina mudrost.

Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo.

Nema ničeg moćnijeg na svijetu od ideje do koje je došlo samo vrijeme.

Nije teško biti dobar, teško je biti pravedan.

Ništa nije umrijeti, strašno je ne živjeti.

Onaj koji svakog jutra planira dnevne poslove i pridržava se plana, u ruci ima nit koja će ga provesti kroz labirint i obavezama najopterećenijeg života. Pravilno raspoređeno vrijeme nalik je zraci života koja prodire kroz sve njegove zanimacije. No, gdje nema plana, gdje se raspolaganje vremenom predaje tek pukom slučaju, ubrzo će zavladati haos.

Ono što vodi i vuče svijet nisu lokomotive nego ideje.

Prava pravda je savjest.

Prva ljubav je veoma velika i veoma mala.