Voltaire - citati

Voltaire

Voltaire (1694. – 1776.), francuski književnik, povjesničar i filozof; najznačajniji književnik iz razdoblja prosvjetiteljstva. Voltaire, pravim imenom Francois Marie Arouet, rođen je 21. studenog 1694. u Parizu, u obitelji siromašnog plemića. Pohađao je isusovačku gimnaziju, potom studirao pravo, ali je studij ubrzo napustio i posvetio se književnoj karijeri. Ušavši u pariške mondene krugove, iskazuje se kao talentirani pisac epigrama i duhovit satiričar. Zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog, zatvoren je 1717. u tvrđavu Bastilju, gdje ostaje zatočen godinu dana. U zatvoru je napisao tragediju Edip, koja će mu donijeti veliku popularnost, i Henrijadu, jedan od rijetkih epova 18 stoljeća. U razdoblju od 1717. do 1726. slavljen je kao prvi francuski pjesnik, no nakon svađe s vitezom Rohanom, koje je svojim slugama naredio da ga javno izbatinaju, Voltaire opet dospijeva u Bastilju. Godine 1726. odlazi u Englesku, gdje će ostati tri godine. Rečeno je "da je Voltaire napustio Francusku kao pjesnik, a vratio se kao filozof". Boravak u Londonu predstavlja prekretnicu u njegovu životu: naučio je novi jezik, upoznao novu literaturu, mogao je slobodno govoriti, bez opasnosti da bude uhićen. Uz to Voltaire sklapa prijateljstva sa najznamenitijim engleskim književnicima, među kojima su Swift i Pope. Ne manje značajno bilo je njegovo upoznavanje političkog sustava parlamentarne monarhije te filozofskih djela Newtona, Lockea i Shaftesburyja. Rezultat toga neposrednog dodira s Engleskom predstavljaju njegova Filozofska pisma ili engleska pisma.

 

Kada se djelo pojavilo u Francuskoj (1734.), pariški parlament ga je proglasio "skandaloznim" i javno spalio. Voltaire, da bi izbjegao uhićenje, odlazi u Cirey na imanje svoje prijateljice, duhovite i obrazovane markize de Chatelet. Deset godina provedenih u Cireyu predstavlja najsretnije i najplodnije razdoblje njegova života. Godine 1744. vraća se u Pariz, gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i historikom Luja XV. ali zbog šale na račun kraljeve ljubavnice markize de Pompadour, mora ponovno napustiti Pariz. Nakon kraćeg lutanja odlazi u Berlin, odnosno Potsdam na poziv pruskog kralja Friedricha II. S vremenom su se Voltaireovi odnosi s carem pogoršali, pa ga nakon trogodišnjeg boravka napušta. Voltaire se konačno smirio na imanju Ferney, što ga je radi osobne sigurnosti kupio na švicarsko - francuskoj granici. Tu provodi ostatak života u vrlo živoj aktivnosti. Godine 1778. vraća se trijumfalno u Pariz, gdje ubrzo umire.

Ako bismo ljudima oduzeli njihove iluzije, koje zadovoljstvo bi im onda ostalo?

Ako nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, mi smo mu to dobro vratili.

Bog je stvorio ženu samo zato da bi ukrotio muškarca.

Bol je isto tako neizbježna kao i smrt.

Čast je dijamant na prstenu kreposti.

Čini dobro i nećeš imati potrebe za nasljednicima.

Dok čovjek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca; čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala.

Dolazite u društvo uvijek prvi, a odlazite posljednji, pa ljudi neće imati vremena da vas ogovaraju.

Dosada je naš najveći neprijatelj.

Idealna forma vladavine je demokratija uspostavljena nakon atentata.

Idealna ljepota za žapca je - žaba.

Ima istina koje nisu za sve ljude, niti za sva vremena.

Imao sam u životu samo jednog pravog i iskrenog prijatelja: knjigu.

Iz čega si nastao zavisi od genetike - u šta ćeš se pretvoriti, od politike.

Jedan trenutak sreće vrijedi tisuću godina slave.

Jedina vrlina kojom se čovjek ne može pohvaliti jeste skromnost. Kad bi se njome pohvalio, više ne bi bio skroman.

Jedini način da obavežemo ljude da govore dobro o nama – da im činimo dobro.

Kad Bog ne bi postojao trebalo bi ga izmisliti.

Kada je u pitanju novac, onda je svako iste vjere.

Ko god ima toliku moć da te ubijedi da vjeruješ u apsurdno ima i moć da te ubijedi u činjenje nepravde.

Laž je rijetko kada skromna. Korov raste bujno.

Ljubav je od svih strasti najjača. Ta istovremeno napada srce, glavu i razum.

Ljubi istinu, ali praštaj zabludu.

Ljudi nikada nemaju grižnjuu savjesti zbog onoga što namjeravaju uraditi.

Malo je izgubljeno, ako je čast spašena.