Zuko Džumhur - citati

Zuko Džumhur

Zulfikar Zuko Džumhur rođenje u Konjicu 1921. godine, a umro u Herceg - Novom 1989. Po ranije izraženoj želji, ukopan je u rodnom mjestu. Kao dijete službenika, koji je bio podložan premještajima, školovao se van Bosne i Hercegovine. Nakon srednje škole, apsolvirao je pravo i studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu. Bio je višestruko talentiran, svestrano obrazovan i izuzetno aktivan i radoznao. To pokazuje mnogobrojnost i raznovrsnost onoga čime se bavio. Bio je slikar, karikaturist i likovni kritičar, pisac i putopisac, pozorišni scenograf i kostimograf, filmski i televizijski scenarist. Uz sve ovo bio je i neumoran putnik – hodoljub koji je do kraja svoga života obilazio svijet i o viđenom govorio i pisao.

 

Džumhur je objavio slijedeća djela: Nekrolog jednoj čaršiji, 1958, Pisma iz Azije, 1974, Hodoljublja, 1982. i Putovanje bijelom lađom, 1982.

 

Osim navedenih djela Džumhur je napisao i čitav niz drugih koja su na ovaj ili onaj način prezentirana. Spomenimo ovdje "Pisma iz Afrike i Evrope" koja predstavljaju spoj putopisa i televizijskih kazivanja, zatim "Stogodišnje priče" štampane 1978. u "Politici" i dopunjene drugim tekstovima. Spomenimo, na kraju, i novinske tekstove koji su objavljivani pod naslovom "Adakale".

Arapska pjesma rodila se u pustinji. Francuz je propjevao zbog žene, Italijan radi publike. Grk pjeva za bakšiš. Nijemac pjeva na komandu, a Srbin propjeva uz piće. Arapin je zapjevao od straha. Pustinja uplaši i junake i divove. Pustinje se jedino ne boje pjesnici (...) U pustinjama čovjek je propjevao da ne poludi. Možda se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u pustinjama.

Čovjek nigdje tako intenzivno ne misli na neodjevenu ženu kao u pustinji.

Granice između civilizacije i varvarstva leže duboko zakopane u pijesku pustinje...

Onda se oglasi mjesec riđ i izgladnio kao Nasrudin-hodžino magare. Pobrstio sve zelene zvijezde i cijele noći kunja povrh bijelih minareta kao iznad ogromnih zašiljenih olovaka kojima su davno pomrli anđeli ispisivali po nebu grijehove trećerazrednih smrtnika.

Politička revolucija napreduje; država-policajac ustupa mjesto državi-proizvođaču.

Samo se slike dugo pamte, a riječi već sutradan promijene svoj red.